 |
Zagreb Film Festival
16. - 21. Listopad 2006
Adresa
ZAGREB FILM FESTIVAL
SC - Savska 25
10000 Zagreb
Croatia
Telefon
385 1 45 93 692
Fax
385 1 45 93 691
e-mail
info@zagrebfilmfestival.com
|
|
|
 |
|
10.10.2003
"Pakao u kući", Susan Taslimi |
Susan Taslimi je započela karijeru na filmu početkom 80-ih i ubrzo postala jedna od vodećih glumica u Iranu. Godine 1986., na vrhuncu slave, emigrirala je u Švedsku. Tamo se bavi filmskom i kazališnom glumom te kazališnom režijom, a "Pakao u kući" je rezultat njezinog prvog pojavljivanja iza kamere.
Kako to da ste se nakon dvadesetak godina glumačke karijere odlučili režirati film?
Prije nekoliko godina odlučila sam napraviti film jer, kao imigrant, osjetila sam ispričati priču o toj skupini ljudi. Stoga sam prvo počela pisati o njima, što se temeljilo na onom što sam vidjela, čula od prijatelja, rodbine, ali i na osobnom iskustvu. U to doba, svi filmovi su govorili samo o Šveđanima. Učinilo mi se vrlo bitnim da u film uđu svakodnevne priče imigranata, čije probleme većina publike naprosto ne može vidjeti i razumijeti.
Zašto ste željeli film odvojiti od realiteta?
Zato što je moj film o čovjeku koji gubi moć i kontrolu nad cijelom obitelji - ženom, mamom, kćerima, sinom. Moj je film dakle bio u drugom realitetu. Taj čovjek je tradicionalan, živi u prošlosti i za njega je vrlo teško prihvatiti moderno društvo. Gubi moć kao muškarac, jer u mojoj iranskoj kulturi muškarac je glava obitelji. U Švedskoj je posve drukčije. Muškarci i žene su ravnopravne. Ali i žene imigrantice pomalo dobivaju moć. Mogu studirati, raditi, raditi što žele. Moj film je o moćnim i jakim ženama. Željela s
sam da ih publika pokuša razumijeti, kao i njihove muževe.
U Iranu ste bili slavna glumica. Jesu li razlozi vašeg iseljavanja bili intimne ili političke prirode?
Isključivo političke. Bila sam vrlo poznata glumica i vlada je željela da glumim u propagandnim filmovima. Ja sam rekla: "Ne! Nikad". Glumila sam obično u filmovima jake žene koje su odlučivale o svojim životima, koje su govorile i znale reći "ne", žene s jakim osjećajem za pravdu. Ljudima u vladi se to nije dopalo. Oni su imali sliku žene koja je bila posve suprotna slici koju ja imam o ženi. Zbog toga sam istjerana iz kazalilšta i filma. I mnogi filmovi u kojima sam glumila su zabranjeni. Nisam više tamo mogla zarađivati za život pa sam otišla. Bilo je to krajem 1987. godine.
Jeste li u međuvremenu posjetili Iran?
Ne. Ne želim riskirati. Možda nekad u budućnosti odem vidjeti sestru, majku i prijatelje.
|
|
|
|
